Na mladima Opera ostaje

Tko iz kazališta odlazi uvijek podjednako zadovoljan, misleći kako su sve predstave i svi interpreti koji ih nose podjednako dobri, osuđen je na monotoniju prividne izvrsnosti. U opernom teatru, koji ovisi o dostupnim pjevačima, senzacijama ne svjedočimo često.

Premda nedavno završena operna sezona zagrebačkoga HNK ne bi bila ista bez doprinosa iskusnih prvaka poput Valentine Fijačko Kobić, Marije Kuhar Šoša i Ljubomira Puškarića, uvelike ju je obilježio kvartet vrsnih mladih pjevača – Darija Auguštan, Emilia Rukavina, Filip Filipović, Davor Nekjak – koji je u veljači iznio premijeru Mozartove Così fan tutte. Troje je članova Così-kvarteta postalo solistima Opere na početku prošle, a Davor Nekjak na početku ove sezone. To da je u godinu dana u Operu primljeno četvero mladih solista (rođenih između 1995. i 1998) visoke kvalitete, pri čemu neki već uvelike nose repertoar, fenomen je koji nije zabilježen desetljećima. Svi su neke od svojih prvih uloga ostvarili u sklopu Opernog studija „Giorgio Surian“ u riječkom HNK (Rukavina i Nekjak ondje su kratko bili i solisti Opere) te diplomirali pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

Emilia Rukavina i Davor Nekjak (lijevi par), Darija Auguštan i Filip Filipović (desni par), Così fan tutte  / Izvor foto Novković

Najperspektivniji operni tenor

Nijedan pjevač u zagrebačkoj Operi nije ove sezone nosio repertoar koliko tenor Filip Filipović (Zagreb, 1997). Uskočio je u studenome u izvedbu Verdijeva Requiema, koji je već pjevao 2022. u dvorani Lisinski pod ravnanjem Plácida Dominga, te tumačio, uz Alfreda u Straussovu Šišmišu, četiri glavne uloge u standardnom repertoaru, dvije Mozartove i dvije Verdijeve. U Čarobnoj fruli bio je Tamino, kojega je prvi put pjevao na premijeri u Rijeci 2021. a potom i u Zagrebu, a u Traviati Alfredo, kojega je prvi put pjevao u veljači prošle godine, te debitirao kao Vojvoda od Mantove u Rigolettu, u kratkom razdoblju naučivši ulogu, i Ferrando u Così fan tutte. Pjevač punokrvna lirskog glasa, s navršenih 26 godina najperspektivniji je operni tenor u zemlji. U vrijeme prvih nastupa u Verdijevu Requiemu, Traviati i Rigolettu vjerojatno još nije bio posve spreman na sve izazove što ih ti teški angažmani donose. U izazove Requiema upustio se prerano, no nije li oba puta bio ponajbolji od četvero solista, plemenito pjevajući stavak Ingemisco? Tko je pak slušao njegova Alfreda i prošle i u travnju ove godine te Vojvodu u jesen 2023. i prošlog mjeseca, mogao je primijetiti očit pjevački napredak. Obje mu uloge sada leže osjetno bolje nego kada ih je pjevao prvi put, u njima nema domaće konkurencije, a vjerovati je da će mu u daljnjim izvedbama sjesti još i više. Trebalo je na jednoj od ovogodišnjih izvedbi Traviate doživjeti njegov visoki C na kraju kabalete Alfredove arije, kao i znatnu tehničku sigurnost, i kada je riječ o visinama, muzikalnost, pravu italianità i uvjerljivu glumu u objema lipanjskim izvedbama Rigoletta, u kojima je njegovo pjevanje donijelo najveće uzbuđenje u gledalište. Verdi mu je, prema vlastitim riječima, najdraži skladatelj, no nema razloga ni da mu Ferrando i Tamino ostanu jedine uloge u Mozartovim operama.

Po angažiranosti u glavnim ulogama slijedi ga Darija Auguštan (Zagreb, 1996), pjevačica raskošna lirskog soprana, koja je reprizno pjevala Adelu u Šišmišu i Paminu u Čarobnoj fruli, a premijerno Fiordiligi u Così fan tutte i Musettu u Puccinijevoj La Bohème. Musettin valcer iz II. čina bio je pjevački najsjajniji trenutak premijere. Vrsnu Fiordiligi poznaje se po izvedbi arije Come scoglio iz I. čina. Darija Auguštan izvodi je odlično – najveći adut dojmljivi su joj duboki tonovi u prsnom registru – a na jednoj od izvedbi Čarobne frule ariju Pamine donijela je egzemplarno. Ona i Filipović upravo su dobili godišnje operne nagrade HNK za interpretacije Fiordiligi i Vojvode od Mantove. Mlada umjetnica počinje graditi i inozemnu karijeru. Premijerna Fiordiligi bila je i u Ljubljani, Pamina u Trstu, a ovog mjeseca u Teatru comunale u Bologni pjevala je, bez alternacije, Laurettu u operi Gianni Schicchi u sklopu integralno postavljena Puccinijeva Triptiha. Iduće godine u Düsseldorfu će debitirati kao Antonia u Offenbachovim Hoffmannovim pričama, a u Nantesu ni manje ni više nego kao Violetta u Traviati.

Mezzosopranistica Emilia Rukavina (Rijeka, 1995) pjevala je ove sezone Fenenu u Nabuccu, na premijeri kojega je prošle sezone skrenula pozornost na punoću svojega tona, Maddalenu u Rigolettu, Suzuki u Puccinijevoj Madama Butterfly, Orlofskog u Šišmišu te Dorabellu na premijeri Così fan tutte, u cjelini uspješno, pri čemu sama drži da joj je Mozart poseban izazov. Na koncertu povodom Dana državnosti bila je, u glasovitoj Odi zemlji iz Gotovčeve opere Mila Gojsalića, najbolji pjevač večeri. Krajem prošle godine mijenjala je slavnu Elīnu Garanču u ulozi Eboli na dijelu pokusa Verdijeva Don Carla u milanskoj Scali, ove je u Ljubljani debitirala kao Olga u Evgeniju Onjeginu Čajkovskoga i u Rijeci kao najsigurnija od triju Rajninih kćeri na premijeri Wagnerova Rajnina zlata, a početkom srpnja pjevala je Suzuki u Cagliariju. Ove godine očekuje je i manja uloga Enrichette u Bellinijevim Puritancima u Erlu, a iduće pjeva Fenenu u Toulonu. U Zagrebu je dogodine očekujemo u velikoj ulozi Charlotte u Massenetovu Wertheru.

Svestrani bariton Davor Nekjak (Bitolj/Bitola, 1998), vrlo lijepa timbra, ostvario je u prvoj sezoni zagrebačkoga solističkog angažmana pet uloga, sve prvi put i vrlo uspješno, u rasponu od manje uloge Marulla na premijeri Rigoletta preko srednjih, Schau­narda u La Bohème i Levija u Zrinjskome, do velikih Mozartovih uloga, Guglielma na premijeri Così fan tutte i Papagena u Čarobnoj fruli. Rijetko se čuje tako dobro pjevan Schau­nard, a još rjeđe Levi, kojega je u duetu sa Sulejmanom donio belkantistički. I u pjevačkom i u glumačkom aspektu odličan je Guglielmo, pri čemu mu u oblikovanju tona italianità katkad ustupa mjesto stanovitom slavenskom načinu.

Dojmljivi dueti

U ansambl su odnedavna primljeni i sopranistica Josipa Bilić (1997) i mezzosopranistica Sofija Petrović (1991). Nekoliko mladih pjevača djeluju i kao stipendisti ili članovi Opernog studija HNK, među kojima tenor Roko Radovan (1994) nastupa i u većim ulogama. Uz HNK nevezan tenor Tomislav Jukić (1999), koji odlično pjeva već kao student 2. godine, od iduće sezone postaje član Opernog studija Opere u Zürichu.

Neki od pamtljivijih doživljaja ove sezone bili su i dueti u izvedbi mladih pjevača. Sjetimo se Darije Auguštan i Filipovića ili Emilije Rukavine i Nekjaka u Così fan tutte, kao i Darije Auguštan i Nekjaka u duetu Pamine i Papagena uoči finala I. čina Čarobne frule. Valja se nadati da će se glasovi i karijere četvero mladih pjevača razvijati na pravi način, uz postupno i razborito uvrštavanje novih uloga u repertoar. Premda imaju i neke manje pjevačke nesavršenosti, prevladava dojam obećavajuće kvalitete. Ove sezone upravo je za njih u repertoar uvrštena Così fan tutte. Uvjeren sam da bi se za ovaj mladenački kvartet isplatilo postaviti i Evge­nija Onjegina.